KULTURA

Rovinjsko je područje, prije no što je postalo dijelom Rimskog Carstva pod nazivom Castrum Rubini, bilo ilirsko naselje plemena Histra. Lociran na mjestu današnje crkve sv. Eufemije, nekad crkvice sv. Jurja, postaje Ruigno, Ruginio, Ruvigno i preživljava razorne napade Vizigota, Huna i raznih drugih osvajača. Na rovinjskom otoku (koji 1763., popunjavanjem kanala, postaje poluotok), pokraj prirodne zaštite od visokih stijena, uzdižu se prve zidine.
Nakon bizantinske vlasti Rovinj je najprije pod vlašću Longobarda, a od 788. godine pod franačkom vladavinom. Godine 966. Rovinj je pripojen Porečkoj biskupiji kad Karlo Veliki priznaje upravu akvilejskog patrijarha. Do tada je Rovinj pripadao pulskoj diocezi.
Godine1283., slijedeći primjer Poreča, Novigrada i Umaga, Rovinj se priklanja Veneciji, jakoj morskoj sili koja sjeverni Jadran želi pretvoriti u Mletački zaljev. U to vrijeme, tijekom borbi protiv Turaka, učvršćuju se gradske zidine, koje postoje još i danas, a nakon pada Venecijanske Republike 1797. godine, uspostavlja se demokratska vladavina kratka vijeka jer već 1813. Rovinj postaje dijelom Austro-Ugarske Monarhije sve do Prvoga svjetskog rata, kada prelazi pod talijansku vlast.
Nakon kapitulacije Italije 1943. grad okupiraju Nijemci. Godine 1947. predan je Jugoslaviji u čijem sastavu ostaje do 1991. godine, kada je osnovana država Hrvatska.